Registracija
Prijava
E-mail:
Lozinka
Zaboravili ste lozinku?
E-mail:*
Lozinka*
Ime:*
Prezime:*
Tel/Mob:*
Mjesto:
Adresa:

Članovi BK Mostar polagali za trenere i sudije

Biciklistički Savez Bosne i Hercegovine je proteklog vikenda organizirao seminar za svoje nove sportske radnike koji će dobiti zvanje trenera i sudija. Seminar se održavao tijekom dva dana (subota i nedelja), a na istom je prisustovalo 20-tak polagača

(opširnije)

Godišnja Skupština BK Mostar

Čast nam je i zadovoljstvo pozvati Vas na 7. Skupštinu Biciklističkog kluba Mostar, koja će se održati u Petak, 22.12.2017. u prostorijama Sportskog Saveza Grada Mostara (Centar 2), sa početkom u 18:00 sati.

(opširnije)

NAJAVA: Božićno/Novogodišnja biciklijada

I ove godine, Biciklistički klub Mostar sa najkreativnijom idejom će za Božićno/Novogodišnje praznike obradovati one najmlađe. Biciklijada Djeda Božićnjaka/Mrazove i ove godine uz organizaciju BK "Mostar" i zimski grad ''Advent u Mostaru'' održat

(opširnije)

Postanite član BK Mostar!

Biciklistički klub Mostar vrši upis novih članova za 2018. sezonu.

(opširnije)
1
2
3
4

Velež - Rujište

Print
Ocjena: 2.00

Povod mome bavljenju brdskim biciklizmom je bila jedna sasvim slučajno viđena fotografija sa vrha planine Velež. Razlog zašto me zagolicala je taj što se na snimku vidio i brdski bicikl. Nisam ni vjerovao u to vrijeme da je moguće odvesti bicikl na vrh Veleža. I palo mi je na um sljedeće: cijeli život živim u Mostaru, a imao sam ga prilike vidjeti "odozgo" samo jednom sa brda Hum?! Slijedila je kupovina brdskog  bicikla, osnovne opreme i prve brdske vožnje. Obilazeći okolna brda i planine s vremenom sam počeo čežnjivo gledati i prema Veležu i planirao ga osvojiti "kad li - tad li". 

Obveze, vremenske prilike i uvijek neki važniji razlozi su ovaj uspon odgađali sve do ovog vikenda. Iako znalci prilika nikako ne savjetuju uspon na Velež krajem srpnja zbog vrućina i nedostatka vode na putu, ipak smo se nakon provjere vremenske prognoze Vida i ja odlučili na polazak. Uvijek je sigurnije voziti u grupi, pa nam se u zadnji čas pridružio i Jopa, momak koji je dan ranije sa kolegama iz HPD "Prenj"osvojio najviši vrh BiH - Maglić.

 

 

Polazak u 7.15 h laganim usponom asfaltnom cestom preko Vučje glave doveo nas je do sela Šipovca i istoimenog brda. Tu započinje ozbiljan uspon makadamskim putem koji je nekad bio betoniran, ali su ga vremenske prilike i neodržavanje toliko uništile da ga je danas jako teško voziti. Mlađi kolege su tu ipak pokazali da brojni odvoženi kilometri i pripreme za natjecanja ipak "piju vode". Nakon kraće zaravni opet kroz šumarak obrastao makijom počinje strm uspon makadamom preko Hrsovca prema obroncima Brasine na kojima su jasni tragovi ostataka zadnjeg rata. Table upozorenja na mine ispod puta jasno govore koliko je strateški bila važna ova planina i da se treba držati puta. Nedavno obnovljena čatrnja sa planinarskim skloništem u blizini nam je poslužila samo za kratki odmor i slikanje jer smo, računajući na dug put, nedostatak vode na putu i moguće vrućine, nosili u prosjeku po 5 l tekućine. Na 1467 m.n.m., na sjevernoj strmini planine je obronak Brasina  i raskrižje sa kojeg pogled puca preko bjelopoljske kotline prema Prenju. Nastavak puta je desno brojnim serpentinama prema vrhu. Na više mjesta je podloga neutabana i u tako lošem stanju da ju je teško voziti pa sam posegnuo i za "hiking-biking" metodom uspinjanja, što nije vrijedilo za Vidu i Jopu. Oni su svojim tempom nastavili voziti prema vrhu, što sam obilato koristio i zaustavljao se na svakoj serpentini radi fotografiranja. Cijelo vrijeme uspona nas je pratila ugodna temperatura od oko 20°C, ali i neugodna bura koja je malo pomagala u vožnji prema jugu, a i otežavala vožnju prema sjeveru. Na pola puta od Brasine prema vrhu se začuo zvuk auta i škrgut kamenja pod kotačima. Nevjerojatno, ali takvim putem se iza okuke pojavila 20-ak godina stara plava Ford Fiesta. Momci su, kažu, radili nešto niže u Podveležju pa su, nakon završetka posla, odlučili odvesti se do vrha. I niti jednom ih Fiesta nije izdala. Toliko o često viđanim "terencima" po Mostaru.

  

 

Kada me upitaju zašto vozim bicikl po brdima, kažem da uspon zna biti patnja, znoj i višesatna agonija, ali sam izlazak na vrh je plaća za sve to. Tako izgleda na 1897 m.n.m. nakon 5,5h uspona na vrhu Brasina koji je naziv dobio po sjevernoj padini planine. Sjeveroistočni dio planine je sušta suprotnost jugozapadnome. Cijelom dužinom su to jako strmo odrezane stijene sa šumom u podnožju i jasno izraženim slojevima. Na vrhu Brasina je nekada bio vojni objekt sa svim pratećim podzemnim i nadzemnim sadržajima, heliodromom i tunelima te civilni telekomunikacijski objekt sa tornjem. Sve to je srušeno 1992., u potpunosti uništeno i sve uz upozorenja na mine i sada izgleda poput dijelova Mostara tik iza rata. Nejasno je kako su skupljači staroga željeza uspjeli izvući taj toranj srušen u više stotina metara dubok ponor. No, pogled od 360° nema cijenu. Najbliži je Botin, najviši vrh Veleža na 1967 m.n.m., a dalje se za vedra dana bez izmaglice može vidjeti sve do mora, Biokova, Čvrsnice, Čabulje, Prenja, Bjelašnice...

 

  

Okrjepa na buri, fotografiranje, "provjera" dostupnosti signala mobilnih mreža na toj visini i uslijedio je adrenalinski spust. Oprezan i usredotočen, jer oštro kamenje pri većim brzinama pruža slabu potporu gumama, a pad i povreda na takvoj udaljenosti od najbliže pomoći nije poželjna. Relativno brzo stižemo do onog istog raskrižja na Brasinskoj padini i krećemo desno uzbrdo putem koji nas treba odvesti do sjevernog podnožja planine i Donjeg Zijemlja. Ubrzo nakon skretanja na put srećemo lovce sa kojima provjeravamo prohodnost i dobivamo upozorenje na oprez zbog lošeg puta. Uskoro nailazimo i na prepreke za vozila u vidu nasipa zemlje i otkopa pa zaključujemo da se ovuda može provesti samo brdskim biciklima i cross motorima. Uskoro put postaje utabaniji, mekši  i vožljiviji, ali zbunjuje ispresijecanošću  brojnim šumskim putovima za izvlačenje drva. Zato je u ovom dijelu dobro koristiti navigaciju sa ucrtanom rutom. Niži dijelovi ovog puta postaju sve brži za vožnju, no usporava nas jedno puknuće gume. Pauza i osvrtanje na ljepote sjeveroistočne padine Veleža ostavlja bez daha. Šteta što ovakav pogled nije dostupan svima..., a možda je tako i bolje.

 

 

Na kraju spusta na 41. kilometru izlazimo na put koji spaja Rujište i Zijemlje sa Nevesinjem i nastavljamo lijevo poznatim i dobrim makadamskim putem prema Rujištu. Nakon par kilometara vožnje kroz šumu je izlazak na čistinu i blagi uspon u dužini od 14 km do okrjepe u restoranu "Snježna kuća" na Rujištu. Slijedi adrenalinski spust prema Bijelom Polju asfaltnom cestom i izmjerenom maksimalnom brzinom od 85 km/h. Preko Raštana stižemo u Mostar oko 17.45 nakon prijeđenih 80 km i ukupno savladanih 2.350 m visine. Gotovo kao da smo se sa neke plaže na Jadranu popeli na Maglić, kojeg je Jopa dan ranije pokorio.

 

Foto i tekst: Dado

DOWNLOAD LINK (KML; GPX) - http://www.bikemap.net/en-us/route/2165836-velez-zijemlje-rujiste/

Dodaj komentar

Komentari (14)

Gost
bezveze,ta će oni.
Gost
Gost
Gost
Sejo Saraj - Uh ja sam išao na Brusinu na vrh do Repetitora 80% sam hodo taj makadam nebih više hvala.
Radili su nesto na putu, nije vise toliko los
Mozes misliti koliko su radili. A i zasto bi? Nema gore tajkunskih vikendica, srecom.
Gost
Gost
Sejo Saraj - Uh ja sam išao na Brusinu na vrh do Repetitora 80% sam hodo taj makadam nebih više hvala.
Radili su nesto na putu, nije vise toliko los
Gost
Sejo Saraj - Uh ja sam išao na Brusinu na vrh do Repetitora 80% sam hodo taj makadam nebih više hvala.
Gost
Gost
Da li imate tracklog te vožnje na kojoj se može vidjeti i visinska ? Lp mika@vivasport.hr
Objavimo popodne down***** link (KML, GPX). Tako da ga svi posjetitelji nase stranice mogu skinuti i voziti tu dionicu. Hvala na interesiranju. Lijep Pozdrav! BK Mostar
Gost
Objavimo popodne down***** link (KML, GPX). Tako da ga svi posjetitelji nase stranice mogu skinuti i voziti tu dionicu. Hvala na interesiranju. Lijep Pozdrav! BK Mostar
Gost
Da li imate tracklog te vožnje na kojoj se može vidjeti i visinska ? Lp mika@vivasport.hr
Gost
Svaka čast tekstopiscu, fotografu, biciklistima. Ovim redom! Bravo!!
Gost
svaka cast!!! Odlicne fotografije!!
Gost
Bravo Dado. Gledam slike i sad mi dodje da sjednem na bike i odem gore.
Gost
Bili smo na Brasini biciklima lani početkom jula (bilo je još dosta snijega na onim serpentinama pod vrhom). Vozili smo s Boraka na Rujište i dalje putem koji opisuješ. Prelijepa tura.
Gost
svaka čast momci
Gost
Eto nek si se pohvalio, sad svi znaju da si bio na velezu, boli te taki
Gost
savršeno