Registracija
Prijava
E-mail:
Lozinka
Zaboravili ste lozinku?
E-mail:*
Lozinka*
Ime:*
Prezime:*
Tel/Mob:*
Mjesto:
Adresa:

2. Izborna Skupština BK Mostar

Izborna skupština Biciklističkog kluba Mostar (BK Mostar) održati će se u Petak, 14.12.2018., u prostorijama Sportskog Saveza Grada Mostara, sa početkom u 19:00h.

(opširnije)
1

Blidinje (Vran planina)

Print
Ocjena: 3.00

Nakon dosta napetog i napornog tjedna, napokon, stigao je i taj vikend, točnije nedelja, dan za opuštanje, relaksaciju i druženje sa ekipom. A ovaj tjedan je bio itekako naporan, tako da smo i zaslužili pravi odmor. Ovaj put smo odabrali jednu malo drugačiju vožnju. Izbjegli smo opciju da BK mostar bude vodič  ture, prepustili smo se u ruke profesionalcu i uživali u punom smislu riječi.

Promo letak Download

Naime, ideja je krenula od kolege Ante Bagarića, vlasnika restorana Vilinac i udruge MTB Adventure, koja organizira turističke posjete na Blidinje. Pozvani smo na vožnju oko planine Vran, uz profesionalnog turističkog vodiča, a sama tura bi bila snimana za promotivni film o biciklizmu na Blidinju.  I DOISTA SMO UŽIVALI!

Oko planine Vran na blidinju sam vozio prije dvije godine, tako da sam otprilike znao šta nas očekiva, ali sam svejedno ostao iznenađen koliko sam malo znao o ovoj dionici, koliko sam naucio ovaj vikend. Naime, potpuno je drugačiji osjećaj kad je uz vas čovjek koji ce vam opisati svaki kilometar dionice po kojem se vozite. A da ne govorim o osjećaju opuštenosti, kada ne morate da se brinete za grupu koju ste poveli, ne brinete se jeste li na pravom putu,  ne provjeravate svako malo  Garmin, samo se opustite, uživate i kao pravi turist slikate....što više slika.  ;-)

Okupljanje pred pizzeriom Tuš, raspoređujemo se po kolima i krećemo pravac Blidinja. Sljedeća destinacija pansion/konoba Vilinac.  Naš kolega Reno je tu već dva dana i dočekuje nas sa Antom uz doručak i jutarnju kavu. Upoznavanje sa vodičem, upoznavanje sa planiranom rutom....nekako je sve teklo svojim tokom, nije bilo žurbe, pritiska hoće li sve biti ok, cijela vožnja mi je protekla opušteno.

Kavica se popila i uslijedio je polazak asvaltnom cestom prema Stećcima i Divi Grabovčevoj. Nakon par kilometara asvalta skrećemo desno, silazimo sa asvaltnog puta na makadam, te počinje prava čar brdskog biciklizma. Uspon makadamskim putem prema grobu Dive Grabovčeve također vodi i do poznatih Blidinjskih stećaka, gdje je napravljena i prva pauza. 

Slikanje i Ante započinje priču:

„Stećci su srednjovjekovni monolitni kameni spomenici vezani za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine, te dijelove Srbije, Crne Gore i Hrvatske.
Prva pojava stećaka zabilježena je od druge polovine XII. stoljeća, a intenzivno se klešu i ukrašavaju u XIV. i XV. stoljeću. U XVI. stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje.
Bosna i Hercegovina prednjači po stećcima i u njoj se nalazi oko 60000 evidentiranih stećaka, od ukupno 70000.Ime stećak dolazi od njegove glavne namjene da „stoji“ iznad groba kao spomenik.
Nominirane nekropole sa stećcima su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine i uživaju najveći stepen pravne zaštite osiguran odlukama o proglašenju nacionalnim spomenicima.
Uspostavljen je sistem za koordinaciju izrade plana upravljanja na čelu sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika, tako da su prije dvije godine i stećci na Blidinju očiščeni i zaštićeni.“

Nakon zajedničkih fotografija uslijedio je uspon prema grobu Dive Grabovčeve. Već je sunce bilo visoko, te smo požutili da što prije dodjemo do groba Dive, koji je ujedno bio i na vrhu našeg uspona. Tu također po uputama vodiča stajemo, valjalo je i o Divi kazati par rijeći i upoznati se sa ovim mjestom.

Nabrzinu smo se okupili oko Ante, kao da jedva čekamo šta će reći o ovom mjestu, iako nam je priča o tome već poznata, mi se ga slušali, kao da prvi put čujemo za Divu Grabovčevu.

A priča ide ovako:  „Ne zna se točno kada je živjela i umrla Diva Grabovčeva. Vjerojatno početkom devetnaestog stoljeća. Po legendi bijaše ona prelijepa ramska čobanica u koju se nesretno zaljubio Tahir beg Kopčić. Oblijetao je oko Dive mladi i lijepi beg, ali mu ona nije uzvratila ljubav. Zaslijepljen Divinom ljepotom, beg nije odustajao, pa je Divin otac pokušao sakriti kćerku, davši je u najam da čuva ovce kod nekog Muslimana. No, beg je ipak doznao "adresu" Divinu na Vran planini. Kako se mlada Ramkinja nije željela udati za "nevjeru", ubio je Divu i sebe. Ova je legenda dugo kružila Ramom, a onda se širila. O Divi se govorilo kao o svetici koja nije popustila pred "napašću", a davno su počela i hodočašća na Divin grob na Kedžari. Posebice od 1909. godine, kad je Ćiro Truhelka otkopao navodni Divin grob i u njemu pronašao kosti i lubanju mlade djevojke. Otada je Diva Grabovčeva motiv pjesnicima i slikarima, a njezin grob mjesto gdje se hodočastilo. Danas, Diva Grabovčeva je simbol katoličke vjere. Svake godine na ovom mjestu prve nedjelje u sedmom mjesecu služi se Misa i hodočasti se na Divin grob."

Nakon pauze i slikanja, na sveopću radost uslijedio je spust prema Rami, odnosno prema Trebiševu, no ipak, ovaj put ne idemo u Trebiševo kao prije dvije godine, ovaj put smo se odlučili da idemo šumskim putem, što je i bio pun pogodak.

Sakrili smo se od sunca i uživali u prirodi i gustoj šumi (a ujedno smo i izbjegli par gadnih uspona iz Trebiševa;-)).

Uskoro izlazimo na plato ispod Vrana, te odlučujemo napraviti kraću pauzu pod jednim deblom koji je davalo savršen hlad. Inače na tom mjestu se nalazi i spomenik vojnicima koje je zatrpao snijeg. Odlučili smo prvo da poslušamo priču o vojnicima, te šta nam Ante ima reći o tom spomeniku, pa da onda pravimo pauzu i prezalogajimo nešto.  

Uslikali smo se ispred spomenika na kojem stoji natpis „Vođeni ljubavlju za domovinom, prateći hrvatske generale u sniježnoj oluji živote dadoše“ i u krug spomenika upisano je 5 imena vojnika koji su na tom mjestu ostavili život (Ivica Begić, Mladen Jakovljević. Robert Krizmanić, Krešo Sušpina, Davor Zbiljski). Tih 5 vojnika je 30.03.1995. u džipu pratilo generala. Na tom mjestu ih je zadesila strašna snježna oluja, izgubili su orijentaciju i odlučili da stanu, te pozovu pomoć. Uskoro im je u pomoć stigao helikopter, koji je zbog manjka mjesta  mogao da primi samo generala, a vojnici, budući da su imali pun spremnik goriva i dosta hrane u džipu su odlučili tu da prenoće, te će po njih doći sutra. Tijekom noći grijali su se sa upaljenim motorom, umorni su pozaspali, a oluja je zapušila auspuh, te su se izduvni plinovi vraćali u kabinu i ugljični dioksid ih je još više uljuljao i utonuli su u vječni san.

Priča da se naježiš. A samo ih je 200metara dijelilo do prevoja, odakle je put bio čist i bez sniježnih nanosa.

Nakon pauze uslijedio je spust prema Tomislavgradu, ali ovaj put, smo odlučili da se na makadamskom spustu odvojimo lijevo za šumsku stazu, kojom je prije par godina pohodio kolega Miroslav Marić, vlasnik portala takeadventure.com. Hvala mu zbog te dionice, koja nas je sve ostavila bez daha.

No, prije nego što udjemo u šumu, moramo se i zahvaliti gospodji Lilji koja je rekla da će čitati članak, a Hvala joj na okrijepi koja nas je vratila u život. Hladna Coca Cola i lubenica su bila prava poslastica nakon 30km provedenih na makadamu i suncu.

Put kroz šumu po zemljanoj i travnatoj podlozi bio je prava poslastica brdskih biciklista. No i tu smo imali dva manja incidenta, koji su popratni dio ovog sporta (dvije zbice i jedan nosac mjenjača). Kvarove nabrzinu saniramo i nastavljamo spust prema Blidinjskom jezeru, koje je zbog velikih suša velikim dijelom presušilo.

Od jezera do konobe Vilinac nas je dijelilo još par kilometara asvaltne dionice, koje smo proletitli znajući da nas u konobi čeka toplo jelo i piće koje je osigurao naš današnji vodič.

Ovim putem veliko Hvala na prelijepo provedenom danu i jednom velikom iskustvu u vožnji sa vodičem. Definitivno tura za ponoviti, a pao je i dogovor, iduća dionica Ramsko jezero i Masna Luka, no nećemo na tome stati, jer Blidinje ima jako dosta za ponuditi, a cujemo da uskoro dobiva i 100km obilježenih biciklističkih staza.

Za sve koji žele ponoviti ovakvu avanturu, sve informacije možete dobiti na:

Dodaj komentar