Registracija
Prijava
E-mail:
Lozinka
Zaboravili ste lozinku?
E-mail:*
Lozinka*
Ime:*
Prezime:*
Tel/Mob:*
Mjesto:
Adresa:

PRIJAVI SE - VOLONTIRAJ na XCM HERZEGOVINA 2018.!

Biciklistički klub Mostar vas poziva da budete dio najzabavnijeg i najizazovnijeg vikenda na Gorancima ovog ljeta. Ako volite prirodu, sport i avanturu, a uz to želite da upoznate nove ljude sličnih interesa, sve što treba da uradite je da nam se prid

(opširnije)

NAJAVA: Aktivan vikend u cilju promocije Hercegovine

Biciklistički klub Mostar u suradnji sa udrugom „HerzegovinaBike“ i JP "Vjetrenica" organizatori su dva događaja koja će se održati na vikend 16. i 17.6.208. godine

(opširnije)

BK Mostar odličan na Grand Prix Banja Luka i Kozara

Protekli vikend bio je rezerviran za natjecateljski dio BK Mostar, tako su naši vozači sudjelovali na dvije utrke: Grand Prix Banja Luka UCI XCO C2 i Grand Prix Kozara koja se ujedno bodovala za Državno prvenstvo

(opširnije)

Postanite član BK Mostar!

Biciklistički klub Mostar vrši upis novih članova za 2018. sezonu.

(opširnije)
1
2
3
4

Maglić: Trnovačko jezero

Print
Ocjena: 0.00

Obično pri povratku s naših zajedničkih vožnji, na putu doma, u kolima skupljam impresije i memoriram misli za portal, za izvještaj sa vožnje. Ali ovaj put blokada. Ne mogu ništa sastaviti, nikako početi. Previše toga se izdogađalo taj dan, previše informacija, umor, blokiralo mi je mozak i morao sam pustiti da prođe jedan dan, da se impresije slegnu, prije nego što napišem nešto.

I evo, inspiracija mi se baš sada morala javiti u 3.30h ujutro. Vjerojatno zvuči nevjerovatno, a i mnogi od vas će vjerovatno reći i da nisam normalan, ali prvi redovi ovog izvještaja su nastali u krevetu. Ležim, ne mogu zaspati, misli naviru, a ja ih upisujem u mobitel. 

Šta reći, što napisati o Magliću...doista ako se i o čemu može pisati, onda se moze o Magliću i prašumi Peručici. Mjesta o kojima su mnogi pisali, pjevali pjesme, ne bi li  što vjernije prikazali svijetu tu ljepotu.....mogu slobodno reći da su samo djelomično uspjeli. Jer poseban je osjećaj kad  vidite tu ljepotu netaknute prirode, kad osjetite taj sklad, udahnete taj zrak, to je doista neopisiv osjećaj. Jednostavno, ne postoje riječi i slike koje bi opisale nešto tako. Možda upravo zbog toga nisam mogao odmah početi s pisanjem izvještaja, nisam znao kako sve to staviti na papir, kako tu ljepotu što vjernije prikazati. Nisu uspijeli ni veći pisci od mene, pa vjerovatno neću ni ja, ali u biti, moj zadatak i nije da opisujem Maglić, ja opisujem jedno biciklističko druženje, pa imam malo lakši zadatak. 
Ono što mi je bilo posebno drago taj dan i što mi je zaparalo uši su riječi ljudi koji su sudjelovali u vožnji, ljudi koji su prvi put na tom mjestu. I kad čujete te iste ljude koje ste doveli da vide tu ljepotu, kako govore "Bože Hvala Ti što sam ovdje! Hvala ti na ovom danu!", budi poseban osjećaj u vama. I što je fascinantno, treći put sam ovdje i svaki put nešto novo vidim, nešto novo naučim, Maglić me svaki put iznova fascinira i iznenadi. A ovaj put smo imali i pojačanje, ekipa iz Doboja (BK Doboj), Goran i Miro, ljudi koji su svojim duhom i znanjem upotpunili ovu vožnju i druženje. Goran, vesel tip, lik pun priča, tip sa kojim nikada nije dosadno i Miro, tip koji što bi naši ljudi opisali riječima "duša od čovjeka", tih, susretljiv i pun znanja.Čovjek je živa enciklopedija, pravi turistički vodič. Svojim pričama o Magliću, o spomenicima, povjesnim događajima koji su obilježili to mjesto dao je posebnu notu ovoj vožnji i druženju. Hvala im na tome! Ali da mi krenemo redom.

Vožnja na Maglić, ili nama biciklistima poznatija kao tura "Tjentište ili prašuma Peručica" je destinacija na koju nastojimo svake godine pohoditi. Prošle godine smo podbacili, ali ove nismo smjeli. Ove godine je svojim prisustvom druženje uveličao i naš prijatelj Hans Baltus kojem sam još lani obećao da ću ga odvesti na ovo mjesto. Čovjek koji je trenutno u misiji na Karibima, otok Curacao, svoj godišnji odmor je odlučio provesti sa nama u Hercegovini. Sjeo je na avion, Curacao-Nizozemska, par dana sa obitelji i ponovo let za Mostar, biciklo i zajednička druženja i vožnje sa prijateljima. Mislim da je to jedan od znakova da Hercegovina doista ima šta turistima ponuditi.

To jutro ekipa se okupila pred Tušom, u malo većem broju nego inače ovih dana, 19 sudionika. Kod nas u Hercegovini zbog blagih zima, ove vožnje krenu dosta rano i vožnje budu masovne negdje do sredine šestog mjeseca. Onda se što zbog vrućine, što zbog blizine mora broj usudionika  drastično smanji sve do sredine osmog mjeseca. 

Bilo je lijepo opet, nakon odmora, vidjeti kolonu auta s biciklima na krovu kako odlaze na vožnju. Pravac Nevesinje, Gacko, Čemerno, odredište Tjentište. Već ulaskom u Čemerno, izlaskom iz jedne krivine kad ugleda Zelengora, ukaže se sva divljina i ljepota prirode, a dolaskom na Tjentište, taj osjećaj je potpun. Na Tjentištu nas već čekaju prijatelji iz Doboja, Goran i Miro, koji su dok smo mi došli i popili kavu i zagrijali se na biciklu vožnjom do spomenika palim borcima u Dolini heroja.

Nakon 2 sata vožnje u kolima napokon smo na odredištu. Brzo se raspakiravamo i pravac Maglić. Prvi dio puta je konstantni asfaltni uspon, doduše ne previše naporan, do ulaza i Nacionalni park Sutjeska, tj. do odmorista ili prakinga koji vodi na Vidikovac. Na odmoristu dosta parkiranih vozila, turista koji kolima obilaze park. Nisu svjesni šta propuštaju vožnjom u kolima. S parkinga se pješke kroz gustu šumu, dolazi do Vidikovca.

Dolaskom na Vidikovac pod vama se odjednom otvara, pomalo zastrašujuća u svojoj ljepoti, duboka, šumovita uvala, gotovo potpuno nepristupačna. U srcu te iskonske ljepote huči vodopad Skakavac stropoštavajući se u ponor sa preko 70m visine. Na drugoj strani kotline se naglo izdižu kamene litice Volujaka, lijevo štrči najveći vrh Bosne i Hercegovine, Maglić, a desno, u daljini, preko kanjona Sutjeske, vide se vrhovi Zelengore. Pogled za nezaborav! Mjesto koje oduzima dah, mjesto sa kojeg u nevjerici gledate tu ljepotu, nemoguće da kod nas postoji nešto ovako lijepo. Tu Miro započinje svoju priču. Planinar je od ranije, pohodio je ova mjesta više puta, vidio više i zna dosta toga o Magliću. Bio je ispod samog vodopada, do kojeg se moze doci samo pješke. Odlučili smo iskoristiti njegovo znanje i pozorno smo, baš kao mala djeca slušali šta ima za reći.

Nakon kraće pauze nastavljamo dalje makadamskim putem prema Prijevoru do kojeg nas dijeli još 8km guste šume i prelijepe prirode. Kraću pauzu pravimo kod spomenika/groba Nurije Pozderca, podpredsjednik AVNOJ-a koji je tu poginuo i sahranjen u Drugom Svjetskom ratu, točnije na Dragoš sedlu. Tu se nalazi i izvor, te punimo zalihe vode. 

Nastavljamo dalje prema Prijevoru. Put koji vodi ka Vučevu, odvaja se lijevo, a naš put poludesno uranja u gustu šumu, da bi odjednom izbio na plato ispod samog vrha Maglića, Prijevor 1.700 metara nad morem. Iznad vas Maglić, a ispred se pružio čitav lanac vrhova - od Trnovačkog Durmitora, Studenca i Badnja na Volujaku i Zelengorskih visova u daljini. Tu se raspakiravamo i pravim dužu pauzu, da se okrijepimo i pregrizemo nešto prije posjete Trnovačkom jezeru koje se nalazi u Crnoj Gori. No ne zadržavamo se previše, jer imamo još dosta toga za vidjeti, a vremena je uvijek premalo. Idealno bi bilo doći preko vikenda, prenoćiti i u dva dana obići i Maglić i Zelengoru.

Spust prema Trnovačkom jezeru je za nas bicikliste uvijek pravi užitak. Vožnja uskom singletrack stazom uz rub kanjona, sa koje se pruža neopisiv pogled...ne nalazim riječi kojima bih to opisao. Na jednom dijelu puta nailazimo na tablu na kojoj stoji natpis „Teritorija Crne Gore“ koji je jedina informacija o prelasku iz jedne u drugu državu.

Dolazimo na lokalitet Suha jezerina koje je fascinantno po izgorenim i porušenim stablima. Stabla koja je porušila lavina i povukla ih sa sobom u podnožije. Tu ostavljamo bicikla i nastavljamo pješke prema Trnovačkom jezeru, ali posjeta jezeru je doista vrijedna truda. Poznato je da to mjesto u kasno proljece i ljeti zbog velike vlažnosti nastanjuju komarci od čijih ujeda se nemoguće zaštititi. Ali vec u osmom mjesecu oni potpunu nestaju, a jezero se zagrije na temperaturu koja je ugodna za kupanje.

I tako opčinjeni prizorom, pred nama se ukaza prizor koji nas je sve podsjetio na dobro poznatu seriju Đekna, u kojoj Radosav jaše Zekana. Riječ je o crnogorcima, čuvarima Nacionalnog parka koji su nas zaustavili, da bi nas legitimirali i zatražili da platimo po 1 euro boravišne takse. Jedan od njih je imao i pušku, a drugi, vjerovatno viši po činu je naplaćivao karte. Nakon što je lova pokupljena, „Radosav“ sjeda na Zekana, a naoružani čuvar Zekana uze za povodac i povede ga pješke. Scena kojoj smo se dugo smijali i vjerovatno ćemo je dugo prepričavati.

Povratak iz Trnovačkog jezera ide nešto težim spustom, pravi izazov za Enduro vozače željne adrenalina, kroz vododerine i blatnjave šumske staze. Oni oprezniji, se spuštaju gurajući biciklo pored sebe. Dalje slijedi spust makadamskom cestom, a sami dolazak na Tjentište uključuje i vožnju po asfaltnom putu regionalnom cestom. No, prije nego se rastanemo od kolega iz Doboja, odlučili smo se okrijepiti u hotelu Sutjeska i osvrnuti sa na druženje i impresije s vožnje.

Raspisah se o vožnji i previše, a opet premalo, kad je riječ o Magliću.  Već je zora, svitanje ,valjalo bi pokušati zaspati i jos malo sna uhvatiti prije.........Laku noć!

 

Text: Toni Zorić

Slike: Damir Kolobara, Miro Kundačina i Toni Zorić

Dodaj komentar

Komentari (3)

Gost
test
Davor Galantić
Svaka čast ekipa :)
Mario Marić
Svaka čast prijatelju nemam riječi .Ti ćeš biti doživotni predsjednik .