Imotska jezera

Postavite svoj ili pročitajte izvještaj sa vožnje vaših kolega

Imotska jezera

PostPostao/la Zoric » pon srp 23, 2012 10:07 pm

Dugo sam se premišljao, da li da napišem ovaj izvještaj ili ne. Doista, nije to bila neka masovna ili cijelodnevna vožnja, ali ipak tako lijepa i životopisna, da je jednostavno zaslužila da se opiše i prezentira ljubiteljima biciklizma i čitateljima ovog portala.


Subota, vikend , već je podne, a nigdje nismo još vozili. Na portalu se vrti najava ture na Blidinju, oko Vran planine, koja zbog najavljivanog pogoršanja vremena već postaje neizvjesna. Tmurne misli se počinju polako vrtiti po glavi...ako ne vozim subotu, a vrijeme pokvari nedelju, propada vikend.

Na dobro poznatom facebooku se baca udica i nije trebalo dugo da se uhvati ribica iz Ljubuškog. Hercegovina je puna prelijepih staza za bicikliranje, i doista je šteta stalno voziti iste ture u okolici Mostara. Idemo malo dalje, ne toliko daleko, ali opet bitan je onaj osjećaj, kad znaš da si otišao negdje, promjenio rutinu i okusio nešto novo. Pao je dogovor, Sovići (preko „Zavale“), Posušje, Imotski (jezera). Parkiravamo kola pred obiteljsku kuću u Sovićima i odatle krećemo na našu malu avanturu. Roditelji su u tu preko vikenda, lubenica se stavila da se hladi, doći će kao izvrsno osvježenje nakon vožnje.

Iz Sovića smo krenuli prema Imotskom, prema graničnom prelazu Vinjani, ali nećemo preko njega. Mi ćemo dosta ranije skrenuti u selu Gorica uzbrdo prema katoličkom groblju i crkvi. Dolazimo pred starohrvatsku crkvu sv. Stjepana Prvomučenika u Gorici. Ispred nas je prelijepo zdanje koje datira još iz IX. Stoljeća, a restaurirana je potkraj pedesetih godina XIX. Stoljeća. Stajemo da uslikamo koju sliku i nakon prve slike, javi se onaj dobro poznati zvuk „prazne baterije“. Kao već pravi profesionalci, jer takve situacije nam nisu rijetkost, ne damo se zaplašiti niti uzrujati, baterije u mobitelu su pune. Kvalitet slike neće biti ni približan fotoaparatu, ali ovjekovječiti će par oku ugodnih prizora sa ove vožnje.

13.jpg
13.jpg (80.45 KiB) Pogledano 30393 put/a.


Par fotografija ispred crkve i nastavljamo uzbrdo kroz selo, prema Zavali. Nismo sigurni da se brdo preko kojeg smo prešli do Posušja doista tako i zove, to ime smo dobili od mještana, pa ćemo ga i mi u ovom izvještaju tako zvati. Uobičajeno popodne u selu, kavica sa susjedima ispred kuće, ali opet nešto neobične je u selu. Neuobičajen prizor su dva biciklista koja im prolaze kraj kuća. Upitnici su uočljivi iznad glave, djeca izlaze ispred kuća, pozdravljaju, mašu....

Nakon par minuta izlazimo iz sela, silazimo na makadam...spokoj, zvuk pucketanja kamenjara pod gumama, napokon smo svoji na svome. Kako se uzdižemo, pruža se prelijep pogled na Sovićko polje. Još kao klinac, penjao sam se po ovim brdima i prizori polja su mi ostali u sjećanju. Ono što je različito u ovih 15-ak godina od kad sam zadnji put „planinario“ ovdje je boja polja. Smeđa boja je izraženija ranije bila, zemlja se obrađivala, sada zelena preovladava. Nije ni selo što je bilo. Impresiju slike dodatno kvari i dim od požara koji bukte u okolici.

Kraću pauzu pravimo kod lovačke kućice, kraj koje je i kipić sv.Ante do kojeg vodi puteljak, kojim stanovništvo vjerovatno hodočasti. Na tom mjestu nakratko „ilegalno“ ulazimo u Republiku Hrvatsku, granični prijelaz se vidi na slici ispod kipića sv.Ante. Nastavljamo uzbrdo, gdje nakon par kilometara na obostrano oduševljenje započinje spust prema Posušju.

No ovaj put ne zalazimo u Posušje, već izlazimo na cestu i počinjemo spust prema gradiću Imotski, našoj finalnoj destinaciji.

20.jpg
20.jpg (123.25 KiB) Pogledano 30393 put/a.


Ulazak u taj gradić je bio pravo osvježenje. S mnoštvom starih kamenih kuća u starijim svojim četvrtima su me na trenutak podsjetile na Dalmaciju, uličice na Splitkoj rivi. Prolazimo kroz gradić i dolazimo na raskrsnicu Modro i Crveno jezero. Modro je bliže, silazimo sa glavne ceste kroz uređeni park, pješačku stazu koja se serpentinama spušta do jezera. Pošto je jedan od sudionika ture žurio na randes (obećao sam da neću objaviti koji je sudionik u pitanju, pa neka ovaj put to ostane tajna), nismo se spuštali do jezera. Uživali smo u pogledu s litice, odnosno uređenog vidikovca, mjesta za fotografiranje. I tako uživajući u pogledu, gledajući ljude kao mrave na jezeru kako uživaju u kupanju, upitao sam se zašto Modro jezero, odakle taj naziv. Tada sam skinuo sunčane naočale i sve mi je bilo jasno. Ta modrina, plavetnilo,čistoća je jednostavno neopisivo, preda mnom se ukazalo jedno od najljepših krških jezera u Hrvatskoj. Prepijep prizor oku. Tada mi se javila još veća želja da se okupam u jezeru. Kažu da tijekom ljetnih mjeseci uglavnom ima dovoljno vode za kupanje, ali nije rijetkost kada jezero potpuno presuši. Tada mještani na njegovu dnu igraju nogomet.

23.jpg
23.jpg (101.78 KiB) Pogledano 30393 put/a.


Ali kao što sam već ranije rekao, žurilo nam se, pa smo se uputili dalje prema Crvenom jezeru. Vozeći se prema jezeru sretnemo par na biciklima koji iz Splita (BK Split), dolaze u Imotski upravo radi ovih jezera. Strme litice koje su vodile do jezera, nisu omogućavale prisutup Crvenom jezeru kao što je to slučaj sa Modrim. Visoke litice, duboka provalija je tjerala strah u kosti. Ovo jezero je dobilo svoje ime upravo po crvenkastoj boji tih litica koje su ga okruživale. Izmjerena visina litica je 528m, a dubina jezera od 250m, ga čini najdubljim jezerom u Europi.

Uskoro je sunce počelo da zalazi i mi smo morali krenuti natrag. Našoj expediciji bližio se kraj, lubenica se ohladila, valja poći doma (a bilo je tu i par poziva tipa: sorry, sorry, sorry....eto me brzo).
Povratak u Soviće nije bio putem kojim smo došli, već dobro poznatom cesto prema Grudama, preko graničnog prelaza Vinjani donji. Ono što smo uočili na graničnim prelazima i uopće tijekom vožnje je bilo veliko zanimanje za bicikla, kako graničnih policajaca, tako i običnih ljudi koje smo sretali tijekom vožnje. Svi su se interesirali gdje smo kupili bicikla, koje je biciklo dobro i naravno tu je i nagradno pitanje od milion dolara: „Gdje kupiti dobro biciklo, za malo para?“. Pitanje na koje je nemoguće dati odgovor, ali svejedno, lijepo je vidjeti da vlada toliko zanimanje za biciklizam, da se narod okreće kvalitetno i zdravom načinu života. I ono što je očito je da će u jako kratkom vremenu vlasti morati poraditi na pitanju biciklističkih staza. Jer kad se na ulicama pojavi jedna kritična masa biciklista na ulicama, netko će morati povući pitanje sigurnosti tih ljudi.
Zoric
 
Postovi: 36
Pridružen/a: sri ožu 07, 2012 10:42 pm

Natrag na Izvještaji sa Vožnji

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.

cron